Tag Archives: Poezija

Promocije Knjige “Jedan dan jedna misao”

U Sarajevu su od 27.-29. jula održani ” 8.KNS Međunarodni književni susreti -2017 “u organizaciji KNS “Nova svjetlost“, Sarajevo u Međunarodnom centru za decu i omladinu “Novo Sarajevo“, pod pokroviteljstvom opštine Novo Sarajevo.

U ambijentu izložbenog prostora sa jubilarnom postavkom fotografija povodom deset godina književnih susreta, okupljene književnike i publiku je u ime organizatora pozdravio Ibrahim Osmanbašić, predsednik Udruženja “Nova svjetlost“.
Međunarodne književne susrete je otvorio dobitnik nagrade “KNS Pero“ za 2017 godinu, nagrade koja se dodeljuje mladim autorima za neobjavljenu knjigu, mladi pisac iz BiH Ishak Kuljančić.

Nagrađena knjiga poezije “Jedan dan jedna misao” Ishaka Kuljančić, izabrana za nauspješniju knjigu mladih autora iz BiH, imala je svoju promociju 29. jula. Promotori su bili Mersida Sadiković Osmanbašić i Ibrahim Osmanbašić.

Tuđe u meni ( Prilog 12 )

Tek sa svojim snovima nasamo možeš biti najdublje ono što jesi i što želiš biti. Ili bar sa nekim ko te podstiče da to budeš. Kod kod mene je to ono do gdje me put vodi, ili put koji sanjam. Pokušao sam da dokučim tu osobu u sebi, maštom i snom, i stvorio sam sliku , koja me razbuđuje i održava mi duh. Pokušao sam zamisliti takvu osobu, ženu, koja će me činiti i podsticati da budem najdublje ja, i uspio sam.

devushka_na_zerkale_yapfiles.ru

Uspio sam za toliko, koliko sam mogao karakter da ispolljim u sliku i mislima unutar sebe. Razigrana žena, bijele kože i dječijeg smijeha i poleta. Ona ne pravi želje, ona im kreće kada ih zamisli. Dječje nesputanosti i slobodeu sebi koju živi i prosipa oko sebe, čineći druge slobodnim, odvojenih od svega što ih sputava da budu samo ono što duboko u sebi stvarno jesu. Ona je žena koja voli tako što se raduje nečijem postojanju. Vidio sam u njoj da je pravo i jedino iskreno voljenje to.
Tek sam možeš biti poseban. Sa drugima i među drugima si običan, ili po zlu samo čudan.sa njom u sebi sam naučio kako najdublje biti svoj i nono što želim biti. U tome i jeste posebnost svačija, a tek kada s nekim mozeš ostati poseban kao sa svojom dubinom i mislima, tek tada možeš biti siguran da je to ona osoba zbog koje postojiš, a ti ona osoba zbog koje ona postoji, ako umiješ da joj pružiš njenu sopstvenu dubinu, da je sa tobom živi, kao što je zivi u sebi, i sama sa svojim mislima . snom i maštom.

sila

spavala je
u znoju
u roju
muškaraca okupana
spavala je
mirna
umorna
kraj žbuna
krišom
žurno ostavljena

uspavala je
iznemoglost vapaja
šaka čvrsta
od tapšanja
po licu
odumrlost u biću
uspava je na
sto godina
i više

u tmini glas se gubi
kad grubi dodir miluje
mrak proguta zvuke
a zla ćud naređuje

     …

iskala si
evo ti ga
Vrišti!
Krešti!
Dreči!
dok ne crkneš
udavila se u jeziku svom
Krešteći!
zvijezdo sjajna
sunce naše
u ovoj mrači
ti jesi sunce
a mi sunce prsima primamo
tijelo tvoje blista
ista želja u tebi
k’o u nama
kuha

a mi želje ispunjavamo
takvima kao ti
Priznaj!
Goriš!
buknut ćeš
Crkotino!
prožd’ra te bura
Jarebice!
žudnja te ubi
Priznaj!
tura po tura
i krv će
stat ključat
Lezi!
gledaj u zvijezde
zamisli svijeće su
romantiku
cvijeće
travu u kosi
pod tobom čaršaf
mekan
u tebi rosi
želja ista
ne prkosi poretku
lijepo ti je
ljepše ti biti
neće
sebe ti dali
a hvala gdje je

niko te ovčice tjerao nije
dom u tmini da tražiš
oštri su pašnjaci u strmini
sama ne treba da ih gaziš

                …

silu prosipaše petorica
prva četiri latila se uda
pa svaki na svoju stranu vuče
a onaj peti sav u muci svojoj
latio za kose pa tuče odozgo
kako pukne tako dlaku lijepi
kamenom siječe kao da se sveti
vruće srcu kad bjesnilo goni
a ono goni kad bojazni nema

obijest je objesila
zahvalu na zaborav

i okupa se njih pet
u nedjelu
sebi nevolju
nanesoše

ona šesta
zaspala
nijema
uz kamen hladan spi
drijema
nije htjela
zlu ćud da okrijepi.

Dijakova kletva 1 – Prorok

 

Dat’ ćete sve svoje u svojim riječim,
i sve manje će da vas bude.
Ljudi su okrutni kada traže bilo šta od vas
lažnu sliku svijeta, iluziju o ljubavi
što ce da im da jasniju sliku necega što život ili svijet daju.

A vi ćete ostati jedini uskraćeni za to.

Riječi su magija.
Svima bijela snaga kojom će da  se pokrenu..
a samo vama crna, jer će da vas zanemare iza varih riječi.
Mozete biti putokaz na  putu.
Bašta proljeća.
Ali samo jednog proljeća.
Jesen će vas ožutiti zajedno sa listom.
U vas će saditi cvijeće samo da bi ga ubrali,
ne da  bi vi mirisali.

Prokleti ste,
i od Boga i od vraga.
A riječi su sve što ćete imati.
Tuđe riječi.
Tuđi snovi.
Tuđa realnost.
Samo nečija skica za njima sopstveno bolje.
Prokleti šte,
da pokorom vas nahrane i osujete,
dok se vama budu hranili i pojili.

A sebi ćete biti posljednja večera.
Bit ćete sebi i Juda i Isus.
Vino u koje ste smočili hljeb pod kamenom će crve da napoji.
Na tom kamenu će samo dijakova kletva vas sacuvati,
od vlastitog robovskog proklestva.

jutarnji smisao noćnog besmisla

tako je stidljivo prišla
baš kao vrabac u gnijezdu svom
i nasloni na moj obraz
poljubac topao k’o dom

osjetih da još drhte
usne anđela mog
uvijek slabašne i krhke
usne anđela mog

jedva dočekah reći
da imam obraza dva
a kod nas se poljupcem trećim
usna usnom pozdravlja

o čovječe mali
zar niko te učio nije
vidiš da krila nisu ti dali
pa kako ćeš onda u visine

reče mi anđeo moj

htio sam zubima taknut vrh prsta
pruženih ruku ka nebu
ali niko nikad ne dokuči zvijezde
samo ih pogledom grebu

tako i anđeo moj.

U starosti neba

 

 

Ozbiljnost čoveka se meri
danima utošenim za brigu o drugima
i vidljivošću zapostavljenosti
sopstvenog života.

Imati svoj život, to je privilegija
kao i podrška opoziciji
na već izgubljenim izborima
za šefa izgubljenih duša.

Groblje trepavica treperi od mesa
trulog i sa zemljom sraslog
u činu propadanja, kao jedinom izlazu
iz zaborava pamćenja na revoluciju.

Dečaci se igraju sa devojčicama
obešeni za grane egzistenicje
dok kultura nepostojanog naroda
nameće zakone i pravila života
po kojima je čast izgubiti glavu prvi
u igri bez prestola.

Komarci su odavno oboleli od naše krvi
mušice nemaju na šta da slete
samo nas medjusobni pogledi još čine živima
pogledi kojima koljemo jedni druge
u Velikim umetničkim delima.

 

 

David Milutinović

Kajanje

Tanka linija svjetlosti;

Što mi do oka dopire kroz mrak,

Gasi crven Dunjalučkog bola;

Što u otrovanom srcu mi izgara

Nijemo slušam vjetar;

Svojom snagom mi donosi žeđ,

U mrtvim grudima;

Zaboravljene vjere.

Kapljicom kiše slivene niz čelo,

Diram u kajenje umjesto suzom;

Tvrdu ljusku grijeha lomim;

Strahom i Bolom,

Svjetlom Ahiretske slobode;

Što je vidim kad oči zatvorim.

dijak

ja ne živjeh
samo bjeh
trenutak
malen za slovo
premalen za pomen
kratak za uspomenu
mjera za zaborav

rodih se – zmreh

sa mišlju u sutra
i ti si izgubio
sebe danas
pa ćeš čeznuti
za onim jučer

okani se trke
s vremenom
ono je svoje niti
istkalo
preče ti je
Zemljom dok hodiš
razgrnuti prsa
kad Zvjezdan upekne
i širiti ruke
nad proljetnom kišom
od svake srdžbe u tebi
što kune
prolaznost

rodiš se – zmreš

između si od danas
do sutra
uvijek manji
od onog jučer