tako je stidljivo prišla
baš kao vrabac u gnijezdu svom
i nasloni na moj obraz
poljubac topao k’o dom
osjetih da još drhte
usne anđela mog
uvijek slabašne i krhke
usne anđela mog
jedva dočekah reći
da imam obraza dva
a kod nas se poljupcem trećim
usna usnom pozdravlja
o čovječe mali
zar niko te učio nije
vidiš da krila nisu ti dali
pa kako ćeš onda u visine
reče mi anđeo moj
htio sam zubima taknut vrh prsta
pruženih ruku ka nebu
ali niko nikad ne dokuči zvijezde
samo ih pogledom grebu
tako i anđeo moj.