Dijakova kletva 1 – Prorok

Dijakova kletva 1 – Prorok

by -
0 613

 

Dat’ ćete sve svoje u svojim riječim,
i sve manje će da vas bude.
Ljudi su okrutni kada traže bilo šta od vas
lažnu sliku svijeta, iluziju o ljubavi
što ce da im da jasniju sliku necega što život ili svijet daju.

A vi ćete ostati jedini uskraćeni za to.

Riječi su magija.
Svima bijela snaga kojom će da  se pokrenu..
a samo vama crna, jer će da vas zanemare iza varih riječi.
Mozete biti putokaz na  putu.
Bašta proljeća.
Ali samo jednog proljeća.
Jesen će vas ožutiti zajedno sa listom.
U vas će saditi cvijeće samo da bi ga ubrali,
ne da  bi vi mirisali.

Prokleti ste,
i od Boga i od vraga.
A riječi su sve što ćete imati.
Tuđe riječi.
Tuđi snovi.
Tuđa realnost.
Samo nečija skica za njima sopstveno bolje.
Prokleti šte,
da pokorom vas nahrane i osujete,
dok se vama budu hranili i pojili.

A sebi ćete biti posljednja večera.
Bit ćete sebi i Juda i Isus.
Vino u koje ste smočili hljeb pod kamenom će crve da napoji.
Na tom kamenu će samo dijakova kletva vas sacuvati,
od vlastitog robovskog proklestva.

Odazivam se na Ishak Kuljančić. I iako sebi počesto nađem neko novo ime koje bih da nosim, ipak Ishak mi najbolje pristaje. S truge strane imam najvise nadimaka od svih ljudi koje poznajem i koje ne poznajem a čuo sam za njih. Tako sam kada sam za sebe čuo počeo da sakupljam nadimke, pa čak iako su neki atributivni, ne odbacijem ni jedan. Sklapam tvrđavu od njih. Sam sebe nazivam Legal. To je prijevod moga imena, i ustvari je moje drugo ja, koje me upoznaje sa mnom samim, i moj učitelj uz koga zrijem. Sve što pišem je Legalovo obraćanje meni ili nekome. Ljepše mi zvuči tako nego da kažem da sam sebi govorim. Pišem dok zrijem. Prve promisli o nečemu bilježim, jer to za mene ima čar, tek samo po nekada se osvćem na nešto što sam već izustio. Riječi prvi put rečene imaju magiju i predanost govorniku, ja volim da mi se predaju ili mi služe. Rođen sam 23. Novembra 1987 godine u Vlasenici. Nadomak Vlasenice živim, van dometa svijeta, iz jedinog razloga: što van mene, ili van čovjeka nije išta moj interes. Bar sada. Ne žalim se na svijet, samo sa ove distance ja svijet mogu da vidim i osjećam onako kako bih želio da jeste. Ili možda je stvarno onakav kako ga vidim, a među ljudima manje ga osjetim. Kad svijet sazrije u meni tada ću mu se dati. Do tada će da me čuvaju Dijački damrovi, u svojim hartijama i kamenu.

SLIČNI ČLANCI

0 541

0 734

NEMA KOMENTARA

Ostavi odgovor