Tag Archives: sila

sila

spavala je
u znoju
u roju
muškaraca okupana
spavala je
mirna
umorna
kraj žbuna
krišom
žurno ostavljena

uspavala je
iznemoglost vapaja
šaka čvrsta
od tapšanja
po licu
odumrlost u biću
uspava je na
sto godina
i više

u tmini glas se gubi
kad grubi dodir miluje
mrak proguta zvuke
a zla ćud naređuje

     …

iskala si
evo ti ga
Vrišti!
Krešti!
Dreči!
dok ne crkneš
udavila se u jeziku svom
Krešteći!
zvijezdo sjajna
sunce naše
u ovoj mrači
ti jesi sunce
a mi sunce prsima primamo
tijelo tvoje blista
ista želja u tebi
k’o u nama
kuha

a mi želje ispunjavamo
takvima kao ti
Priznaj!
Goriš!
buknut ćeš
Crkotino!
prožd’ra te bura
Jarebice!
žudnja te ubi
Priznaj!
tura po tura
i krv će
stat ključat
Lezi!
gledaj u zvijezde
zamisli svijeće su
romantiku
cvijeće
travu u kosi
pod tobom čaršaf
mekan
u tebi rosi
želja ista
ne prkosi poretku
lijepo ti je
ljepše ti biti
neće
sebe ti dali
a hvala gdje je

niko te ovčice tjerao nije
dom u tmini da tražiš
oštri su pašnjaci u strmini
sama ne treba da ih gaziš

                …

silu prosipaše petorica
prva četiri latila se uda
pa svaki na svoju stranu vuče
a onaj peti sav u muci svojoj
latio za kose pa tuče odozgo
kako pukne tako dlaku lijepi
kamenom siječe kao da se sveti
vruće srcu kad bjesnilo goni
a ono goni kad bojazni nema

obijest je objesila
zahvalu na zaborav

i okupa se njih pet
u nedjelu
sebi nevolju
nanesoše

ona šesta
zaspala
nijema
uz kamen hladan spi
drijema
nije htjela
zlu ćud da okrijepi.