U Sarajevu su od 27.-29. jula održani ” 8.KNS Međunarodni književni susreti -2017 “u organizaciji KNS “Nova svjetlost“, Sarajevo u Međunarodnom centru za decu i omladinu “Novo Sarajevo“, pod pokroviteljstvom opštine Novo Sarajevo.

U ambijentu izložbenog prostora sa jubilarnom postavkom fotografija povodom deset godina književnih susreta, okupljene književnike i publiku je u ime organizatora pozdravio Ibrahim Osmanbašić, predsednik Udruženja “Nova svjetlost“.
Međunarodne književne susrete je otvorio dobitnik nagrade “KNS Pero“ za 2017 godinu, nagrade koja se dodeljuje mladim autorima za neobjavljenu knjigu, mladi pisac iz BiH Ishak Kuljančić.

Nagrađena knjiga poezije “Jedan dan jedna misao” Ishaka Kuljančić, izabrana za nauspješniju knjigu mladih autora iz BiH, imala je svoju promociju 29. jula. Promotori su bili Mersida Sadiković Osmanbašić i Ibrahim Osmanbašić.

Odazivam se na Ishak Kuljančić. I iako sebi počesto nađem neko novo ime koje bih da nosim, ipak Ishak mi najbolje pristaje. S truge strane imam najvise nadimaka od svih ljudi koje poznajem i koje ne poznajem a čuo sam za njih. Tako sam kada sam za sebe čuo počeo da sakupljam nadimke, pa čak iako su neki atributivni, ne odbacijem ni jedan. Sklapam tvrđavu od njih. Sam sebe nazivam Legal. To je prijevod moga imena, i ustvari je moje drugo ja, koje me upoznaje sa mnom samim, i moj učitelj uz koga zrijem. Sve što pišem je Legalovo obraćanje meni ili nekome. Ljepše mi zvuči tako nego da kažem da sam sebi govorim. Pišem dok zrijem. Prve promisli o nečemu bilježim, jer to za mene ima čar, tek samo po nekada se osvćem na nešto što sam već izustio. Riječi prvi put rečene imaju magiju i predanost govorniku, ja volim da mi se predaju ili mi služe. Rođen sam 23. Novembra 1987 godine u Vlasenici. Nadomak Vlasenice živim, van dometa svijeta, iz jedinog razloga: što van mene, ili van čovjeka nije išta moj interes. Bar sada. Ne žalim se na svijet, samo sa ove distance ja svijet mogu da vidim i osjećam onako kako bih želio da jeste. Ili možda je stvarno onakav kako ga vidim, a među ljudima manje ga osjetim. Kad svijet sazrije u meni tada ću mu se dati. Do tada će da me čuvaju Dijački damrovi, u svojim hartijama i kamenu.

SLIČNI ČLANCI

0 542

0 734

NEMA KOMENTARA

Ostavi odgovor