Najćešće, prvi susreti se odvijaju uz zajedničke ciljeve i interese, poznanstva ili samo uživanja.
Ne baš tako davno, i ne nerijetko, davao sam značaj ljudima koji samo znaju da me slusaju. Ne bezrezervno ali ipak nekada sam previše se puštao tim „prijateljstvima“. Tada sam misli, da čin da me neko sasluša, bio čin zajedničkog interesa ili zadovoljstva u nečemu o čemu smo vodili beskrajne razgovore, što je poslije rezultiralo osjećaju prijateljstva, koje naravno nije potrajalo.
prekinulo se samo iz razloga iznenađenja i ne uzimanja u obzir činjenice da se interesi, načini ušivanja u nečemu, ili samo način razmišljanja s vremenom mjenjaju u različitim pravcima. Ili samo u različitim periodima, a u suštini iste promjene doživimo.
Taj čin iznenađenja predstavlja ono što po nekada smo nazivali činom izdaje poslije kog se izrodio prekid prijateljstva, ili osuđivanje prijateljstva koje je trajalo s drugačijim razlozima od onih koji jesu.
Idealizacija svega što nam čini zadovoljstvo dovodi do neslavnog kraja. Idealizacija vodi očekivanju i osjećaju da poznajemo nekoga; to opet vodi razočarenju.
Kada sam izgubio neke od prijatelja, tada sam upotpunjavao sliku o idealizaciji ljudi. Nekada ranije sam sebi odredio kreiterije po kojima sam stvarao sliku o ljudima.
Najviše je kriterije sam pravio kroz prijateljstva sa ženama. Vjerovatno zbog suptilnosti koje žene u sebi nose na mene su mnogo jače ostavljale trag, nego prijateljstva s muškarcima. Žene jasnije izražavaju svoje osjećaje i naklonosti i to rade sa željom da u njih vjerujemo, sa željom da nas time što govore i iskazuju još više približe sebi. Ne znam koliko sam u pravu ali mislim da je ta osobina prirodna težnja žene ka sigurnosti i time što daje i iskazivanjem poklanja je potreba za preuzimanjem njenog dijela koji je potreban da s nekim nosi zajedno.
S druge strane, svijesno ili nesvjesno, žena u svakom muškarcu koga pusti ka sebi može da osjeća potencijalnog partnera, jer su one te koje biraju, ili barem one hrabre biraju i postavljaju kriterije, i one su spremne da daju sve, ali zato uzimaju sve što žele.
Nikad nisam sumnjao sa ima pametnih žena. Ali sam se iznenadio spoznajom u kojoj mjeri su pametne. I to toliko da te dovede do toga počneš da sumnjaš u svoju pamet. Da, to je pametna žena, dal´ ona bila dama, ili beštija, svaka žena to može.
Ali to neće priznati svaki muškarac za svaku ženu, ali će tvrditi za onu ¨svoju¨, a to je ono što me navodi na gore naveden zaključak. Svaka žena je pametna za onog za koga treba da bude.
Ako čovjek posumnja u svoju pamet, to znači da počinje da se mjenja, što znači da ga je žena promjenila.
Ako svaka žena promjeni samo jednog muškarca, moja tvrdnja je tačna i svako prijateljenje sa ženama je opravdano i smisleno da bi muškarac od nje učio.