Da vas vole bez razloga je najviše što možete da postignete među ljudima. Sve drugo je samo poklopac na lonac svega što imate i nudite. Kada volite bez razloga tek onako jer u nekome osjetite ljepotu koja vas umiruje i odvaja od najdubljeg dijela vas u vama. To je onda vrhunac koji moćete da postignete ili da neko postigne u vama.
Ljudi su naviknuti da mjere i vagaju . Čak i osjećaj.
Malo je porazno van sebe na takav način to iznositi. Time, ne samo da umanjujemo vrijednosti onoga što osjećamo, nego to i gubimo. Sve što ima mjeru i mjeri se podložno je i gubljenju. Kao san.
Kada bi sve svoje mašte realizovali, ostvarili, potrebne bi nam bile neke druge koje će da vode naš put dalje. Samo zbog toga što se ne sagledava šta se postiže i ne pusti se uživanju, nego mjeri da li može nešto drugo. Čovjek ne umije da zastane u htijenju i želji. Sve ostvareno manje je vrijedno, jer se ne puštamo ostvarenom, nego uviđamo manjkavosti želja koje smo ostvarili, jer mnogo je i sitnica i krupnoga što smo zanemarili dok smo sanjarili. A sanjarimo jednostrano, uvijek samo nalazeći sebi mjesto u nečemo što sanjamo.
To je kao sa slušanjem pjesama. Uživamo u njima potpuno tek dok ih ne naučimo napamet. Onda nam postanu dosadne.
Snovi o ljubavi nisu izuzete od toga: uvijek drugačije sanjamo.Uvijek sanjamo jednostavnost, a pri realizaciji ne znamo ni sami da budemo jednostavni. Ili nemamo hrabrosti ili ne umijemo da se povedemo osjećajem. Ili jednostavno sanjamo jednostrano samo za svoje zadovoljstvo.
Tako se samo sruše idilične slike o nečemu, koje smo nataložili u sebi, jer kao što voda ne bira svoj tok nego teče, tako i spoj dva doživljaja u događaj. Prosto ide onako kako realnost i drugo biće nalažu.

Ishak Legal Kuljančić

Odazivam se na Ishak Kuljančić. I iako sebi počesto nađem neko novo ime koje bih da nosim, ipak Ishak mi najbolje pristaje. S truge strane imam najvise nadimaka od svih ljudi koje poznajem i koje ne poznajem a čuo sam za njih. Tako sam kada sam za sebe čuo počeo da sakupljam nadimke, pa čak iako su neki atributivni, ne odbacijem ni jedan. Sklapam tvrđavu od njih. Sam sebe nazivam Legal. To je prijevod moga imena, i ustvari je moje drugo ja, koje me upoznaje sa mnom samim, i moj učitelj uz koga zrijem. Sve što pišem je Legalovo obraćanje meni ili nekome. Ljepše mi zvuči tako nego da kažem da sam sebi govorim. Pišem dok zrijem. Prve promisli o nečemu bilježim, jer to za mene ima čar, tek samo po nekada se osvćem na nešto što sam već izustio. Riječi prvi put rečene imaju magiju i predanost govorniku, ja volim da mi se predaju ili mi služe. Rođen sam 23. Novembra 1987 godine u Vlasenici. Nadomak Vlasenice živim, van dometa svijeta, iz jedinog razloga: što van mene, ili van čovjeka nije išta moj interes. Bar sada. Ne žalim se na svijet, samo sa ove distance ja svijet mogu da vidim i osjećam onako kako bih želio da jeste. Ili možda je stvarno onakav kako ga vidim, a među ljudima manje ga osjetim. Kad svijet sazrije u meni tada ću mu se dati. Do tada će da me čuvaju Dijački damrovi, u svojim hartijama i kamenu.

SLIČNI ČLANCI

1 KOMENTAR

Ostavi odgovor