Tko mi je pojeo vedre, dječje oči
.
razgali li dušu vidom nevinosti
.
plače li il zbunjen pohote broji
.
ionako svijet tumara bez čula
.
i ikone zidne u vrtlogu melje
.
mlitavim osjetilima zakoni se strepe
.
krepost ili ludost za lijeka si svejedno
.
vlažnim srcem ne primiči se iskri
.
sad promuklost o osrednjosti zadnjim dahom pjeva
.
toliko nekulture sred kulture ima
.
čovjekoludost je bit crtačem boga
.
a bogomudrolija raznobojna koža
.
tako mi kokodače glas noći
.
Jedni te omame drugi te bude Continue reading Tko mi pojeo vedre dječje oči?
Tag Archives: Poezija
To đavo podiže zastave
Sunce si moje dragana
to znaš
samo ja nisam moj
zalud se sklanjaš
dok ti bacam
fino spremljeni
doručak u lice
tko te tjerao da mi spremiš
i serviraš meko,toplo jelo
znaš li ti poremećena ženo
da vojnici jedu tvrde
zahrđale konzerve…
Continue reading To đavo podiže zastave
Moje zanimanje je ćutanje
Prava je avantura, pogledat u sebi
U zatamljene kutke u kojima nešto vehne
U koje se samo s rukavicama ruke stavljaju ;
Continue reading Moje zanimanje je ćutanje
Pričam vam priču – najprostije što znam
Rekoše mi napiši nešto razumljiva i u ženskom licu.Zbog tog ću pričati o snu i prašnjavoj javi…
Samo mi se ponekad omakne da sanjam žive i budim se orošena znojem.To zovem snom uljezom,inače savršeno kontroliram snove…ja
sam haker sna,upadam kad i gdje poželim…živim dva života,ovaj lucidni po mojoj mjeri…to sam vježbala u javi…u vremena
barutna…vrag bi znao kako mi polazilo za rukom da plešem gdje treba pasti granata i da čujem Elizu a ne zvižduk i prasak…još manje
kako me u zadnjoj
sekundi čuvala
neka nevidljiva ruka… Continue reading Pričam vam priču – najprostije što znam
Pre onoga što dolazi posle
Te izlažirane košpice nisu tvoje oči
već galop izjalovljene sutrašnjice
naše današnjosti, ove jedine koju imamo.
Ni dijamanti koji se naziru ispod
najfinije zemlje koja mi maštom
sipi kroz poluzatvorene šake
nisu biseri kojim se stvarno predstavljaš
slikom u srcu albuma
masturbatičnih obožavatelja.
Continue reading Pre onoga što dolazi posle
Gospodin Psiho na terapiji
Što vi gospodine Psiho
tražite ispod poklopca moje lobanje
Mislite li da je od kristala
dok je skalpelima tupim rezete.?
Dali ste zadovoljni rasporedom
blizu moga čela
tu stoji kontejner pun olovnih misli
i odbačeni riječi
koje recikliram i stavljam
na najprestižnije izloge
mada sam zelio biti astronaut
postao sam piskaralo
i vi ste eto mislili
da oko mog mozga rastu citrusi
šeta Baltazar,filozof spava…
Continue reading Gospodin Psiho na terapiji
Putnik (Ka slobodi)
· Jedna od mojih meni najdražih pjesama, koja je ispisana u vrijeme kada sam naglo počeo da zrijem u poetskom izražaju.
Kao san u zoru,
Kao barka na olujnom moru,
Kao jagnje u vučijem oku
U zamku vodim sopstvenu slobodu.
Kojim putem,
Znakom slutnje,
Da pogledam pa da krenem,
Da u trenu ne posumnjam
U slobodu svoga htjenja.
NI U TRI BOGA MATERINA-NIČEG NEMA
Možda bi se tražio kud i kamo na ovom svijetu
da nisam viđao novorođene kako u inkubatoru žaluju
zbog strašila izvan ušuškanja
Tražio bi se i u tri boga materina kad bi znao koji je original
koji bradu pušta da bi se otpadnici mogli držat za tu presvetu dlaku
mozda bi jurišao za sveznanjem pečatnim da nisam naslutio
scenu kako omiljeni profesor pun pameti razasipa mozak sačmaricom
mislio ga malo proluftati pa jednim zrncem položi ispit kod najstarijeg đavla