Tag Archives: Sanja Ćurković Grebenar

Poezija, Sanja Ćurković Grebenar

Kriza je tek kad budete jeli svoju djecu.!

May 27, 2015 elduende Leave a comment

Ne bih rekao da sam za ovog čemera

srećom sam samo gost i neću,neću dugo

nagleda se svijetine čiste u prljavštini

prljave u čistoći

po potrebi su pobožni

ljupki u gestu nemoći

Zar niste već načuli “čovjek je čovjeku stid”

Samo gostujem u lakiranoj stvarnosti

tako neću uzet ništa za zlo

ipak

sliku jednu gladomornu psujem

iz palete smrti i ništavila

upravo tako se Ravnodušnost crta

u prvom potezu rekoše hodajućim kostima

” Lažete da ste gladni,kriza je tek kad budete jeli svoju djecu”

I jedoše

Krenuše od najupalijih obraza mali lutaka

od gazelskog krika prsnu zaleđeno mlijeko dojkinja

u gladnoj gladi čeda čarna su ukusna…

A sad

ne mogu o tom kako spremaše zimnicu

nisam ja za ovog čemera

srećom sam samo gost

i već izjede me stid

prestade i žar pogrdna cerekanja

iza ovakvog čovjekova obroka

grka je grka i jagoda crvena

Sanja Ćurković Grebenar

Da je Bog balkanac

May 5, 2015 elduende Leave a comment

Jutro je…nisu sva ista

neka su pakosnija od ostalih

neka su jednostavno nove,izmišljene boje

volio bih kad bi neki ljudi mogli

na neki uljudniji način da me upitaju dal mi nedostaju

umjesto tog zvuče kao zlostavljano dijete

udaraju sladunjavo il suviše gorko,između nema

Možda sam trebao da naučim da se divim ljudima

bilo bi mi lakše…trebao bi trenirati Krasno,krasno,pa vi ste krasni

divno,divno,pa vi ste divni…

Poznajem iste što tko zna koliko puta izgovore isto

nikad im se ništa divna ni krasna dogodilo nije

dal je dovoljno diviti se ili je dosta biti ravnodušan na sranje

znam samo da ni inspiracija nije laka roba

nekada se jedva tegli,nekada je đavolski dvolična

nekada jednostavno prešućuje i tjera me da je uhvatim za vrat

nekad je eto samo imaš,da bih napisao Ništa

i ne znam dal je moguće da u ovom životu preskočim ljeto s anomalijama

malo mi prve navedene mane,još ću zbog reterdiranih ciklona postati čangrizav

Svijet se razjebao zbog žurbe da mu što pre iziđe rok trajanja

siguran da je Bog balkanac i da će mu prekucati rok

kao da je svevišnji željan trule robe i do te mjere mudar

svijetu je sad solit rane žive i učit sve ispočetka

a ja nikad ,baš nikad izreć neću

da mi nedostaju zlostavljana djeca

koja izreknu divno i grozno istim tonom

naći ću svoj način da im dokažem da su suvišni

u ovom sasvim mutavom jutru…

Nek ide razjebani svijet ispočetka

ja ću opet s naopake strane kako se i polazi

bar znat ću da sam prestupnik kad budem odlazio…

Sanja Ćurković Grebenar

Poezija, Sanja Ćurković Grebenar

Patološke laži

Apr 19, 2015 elduende Leave a comment

Bio bi patološki lažov kad bi počeo

pjesmu o boji njenih očiju

ne pamtim ni jedne oči koji su me omađijale

šta pamtit može ljubav slijepa

što sjeta slagat može ni olovka zapisat ne stiže

Naučio sam da se na ovom samo sedam dana stvaranu svijetu

mogu zapamtiti samo velike oči žrtve

od ta dva klupka zaborava nema

meni su se urezale samo jedne,starice koja mi umiraše na rukama

inače sive,sitne ,ustadoše nekud ko dva univerzuma što siju silu

od koje te uhvati vrtoglavica iako si imun na umiranje

velika je žalost kad znaš da si mrtvom zadnja zemljana slika

gledala je kroz mene u plafon i tvrdila da gleda krista

od tog se moraš znati oporaviti bez normabela

samo takve oči se razapnu u vaše kao mrena

Nismo savršenstvo kom težimo biti

Nit je Bog mogao stvoriti savršen svijet u sedam dana

sve je to mašta patoloških lažova

iz istog razloga nam i nije da budemo duga vijeka

inače bi otkrili sve božije greške

uzme nam dah kad smo blizu mudrosti

skriva svoje nedostatke dokazom da nismo dugoviti

kako bi i pustio da ga ocinkaju pastiri i stada

nego znas sta nesavršeni bože

ovo ti moram reći,a ti po svom kazni

nisi ni ti usklađen baš

ali

Pametan si ti da bi s nama plako…

Sanja Ćurković Grebenar

Poezija, Sanja Ćurković Grebenar

Luđačka košulja samoće

Mar 30, 2015 elduende Leave a comment

Unaprijed se zahvaljujem

pustinjaku od kog ću kupiti

luđačku košulju samoće

izliječiti će me kroničnih

bolesti navike

u njoj ću biti predmet poruge

izazvat ću napadaje smijeha

primitivnih fanatika

čudak će me zvati…

O vidim kako lijepa je

bez dugmadi emocije

uštirkane kragne patetike

izvezena koncem razuma

osigurat će mi kraljevstvo

pustinje gdje tišina umuje…

Pijan od velike količine

samokontrole istog trena

ću prestati biti pokusna lutka

za trening sićušnih velikodušnosti

i sakupljenih bijesova koje

opsesivne kučke prekrivaju

u službenu nesebičnost…

Prestat ću biti žrtva

jeftine ljubavi

zaljubljenosti koja servira

svježe predodžbe o

zemaljskoj sreći na

pladnju nesreće…

Otvorit ću zrele oči

podignuti strasti van

dometa naivnost

lagano zivotu stati

na rep koji ionako

ne postiže veću brzinu

od šezdeset minuta na sat…

U luđačkoj košulji samoće

gospodarit ću pustinjom

svojom u kojoj

čudak ću se zvati

dok tišina umuje…

Sanja Ćurković Grebenar 😉

Poezija, Sanja Ćurković Grebenar

Tko mi pojeo vedre dječje oči?

Mar 28, 2015 elduende Leave a comment

Tko mi je pojeo vedre, dječje oči
.
razgali li dušu vidom nevinosti
.
plače li il zbunjen pohote broji
.
ionako svijet tumara bez čula
.
i ikone zidne u vrtlogu melje
.
mlitavim osjetilima zakoni se strepe
.
krepost ili ludost za lijeka si svejedno
.
vlažnim srcem ne primiči se iskri
.
sad promuklost o osrednjosti zadnjim dahom pjeva
.
toliko nekulture sred kulture ima
.
čovjekoludost je bit crtačem boga
.
a bogomudrolija raznobojna koža
.
tako mi kokodače glas noći
.
Jedni te omame drugi te bude Continue reading Tko mi pojeo vedre dječje oči? →

Poezija, Sanja Ćurković Grebenar

To đavo podiže zastave

Mar 25, 2015 elduende Leave a comment

Sunce si moje dragana
to znaš
samo ja nisam moj
zalud se sklanjaš
dok ti bacam
fino spremljeni
doručak u lice
tko te tjerao da mi spremiš
i serviraš meko,toplo jelo
znaš li ti poremećena ženo
da vojnici jedu tvrde
zahrđale konzerve…
Continue reading To đavo podiže zastave →

Proza, Sanja Ćurković Grebenar

Pričam vam priču – najprostije što znam

Mar 23, 2015 elduende Leave a comment

Rekoše mi napiši nešto razumljiva i u ženskom licu.Zbog tog ću pričati o snu i prašnjavoj javi…

Samo mi se ponekad omakne da sanjam žive i budim se orošena znojem.To zovem snom uljezom,inače savršeno kontroliram snove…ja
sam haker sna,upadam kad i gdje poželim…živim dva života,ovaj lucidni po mojoj mjeri…to sam vježbala u javi…u vremena
barutna…vrag bi znao kako mi polazilo za rukom da plešem gdje treba pasti granata i da čujem Elizu a ne zvižduk i prasak…još manje
kako me u zadnjoj
sekundi čuvala
neka nevidljiva ruka… Continue reading Pričam vam priču – najprostije što znam →