Tag Archives: elduende

Patološke laži

Bio bi patološki lažov kad bi počeo

 

pjesmu o boji njenih očiju

 

ne pamtim ni jedne oči  koji su me omađijale

 

šta pamtit može ljubav slijepa

 

što sjeta slagat može ni olovka zapisat ne stiže

 

Naučio sam da se na ovom samo sedam dana stvaranu svijetu

 

mogu zapamtiti samo velike oči žrtve

 

od ta dva klupka zaborava nema

 

meni su se urezale samo jedne,starice koja mi umiraše na rukama 

 

inače sive,sitne ,ustadoše nekud ko dva univerzuma što siju silu

 

od koje te uhvati vrtoglavica iako si imun na umiranje

 

velika je žalost kad znaš da si mrtvom zadnja zemljana slika 

 

gledala je kroz mene u plafon i tvrdila da gleda krista

 

od tog se moraš znati oporaviti bez normabela

 

samo takve oči se razapnu u vaše kao mrena

 

Nismo savršenstvo kom težimo biti

 

Nit je Bog mogao stvoriti savršen svijet u sedam dana

 

sve je to mašta patoloških lažova

 

iz istog razloga nam i nije da budemo duga vijeka

 

inače bi otkrili sve božije greške

 

uzme nam dah kad smo blizu mudrosti

 

skriva svoje nedostatke dokazom da nismo dugoviti

 

kako bi i pustio da ga ocinkaju pastiri i stada

 

nego znas sta nesavršeni bože

 

ovo ti moram reći,a ti  po svom kazni

 

nisi ni ti usklađen baš 

 

ali

 

Pametan si ti da bi s nama plako…

 

Sanja Ćurković Grebenar

Tko mi pojeo vedre dječje oči?

Tko mi je pojeo vedre, dječje oči
.
razgali li dušu vidom nevinosti
.
plače li il zbunjen pohote broji
.
ionako svijet tumara bez čula
.
i ikone zidne u vrtlogu melje
.
mlitavim osjetilima zakoni se strepe
.
krepost ili ludost za lijeka si svejedno
.
vlažnim srcem ne primiči se iskri
.
sad promuklost o osrednjosti zadnjim dahom pjeva
.
toliko nekulture sred kulture ima
.
čovjekoludost je bit crtačem boga
.
a bogomudrolija raznobojna koža
.
tako mi kokodače glas noći
.
Jedni te omame drugi te bude Continue reading Tko mi pojeo vedre dječje oči?

Pričam vam priču – najprostije što znam

Rekoše mi napiši nešto razumljiva i u ženskom licu.Zbog tog ću pričati o snu i prašnjavoj javi…

Samo mi se ponekad omakne da sanjam žive i budim se orošena znojem.To zovem snom uljezom,inače savršeno kontroliram snove…ja
sam haker sna,upadam kad i gdje poželim…živim dva života,ovaj lucidni po mojoj mjeri…to sam vježbala u javi…u vremena
barutna…vrag bi znao kako mi polazilo za rukom da plešem gdje treba pasti granata i da čujem Elizu a ne zvižduk i prasak…još manje
kako me u zadnjoj
sekundi čuvala
neka nevidljiva ruka… Continue reading Pričam vam priču – najprostije što znam

Gospodin Psiho na terapiji

Što vi gospodine Psiho

tražite ispod poklopca moje lobanje

Mislite li da je od kristala

dok je skalpelima tupim rezete.?

Dali ste zadovoljni rasporedom

blizu moga čela

tu stoji kontejner pun olovnih misli

i odbačeni riječi

koje recikliram i stavljam

na najprestižnije izloge

mada sam zelio biti astronaut

postao sam piskaralo

i vi ste eto mislili

da oko mog mozga rastu citrusi

šeta Baltazar,filozof spava…
Continue reading Gospodin Psiho na terapiji

NI U TRI BOGA MATERINA-NIČEG NEMA

Možda bi se tražio kud i kamo na ovom svijetu

da nisam viđao novorođene kako u inkubatoru žaluju

zbog strašila izvan ušuškanja

Tražio bi se i u tri boga materina kad bi znao koji je original

koji bradu pušta da bi se otpadnici mogli držat za tu presvetu dlaku

mozda bi jurišao za sveznanjem pečatnim da nisam naslutio

scenu kako omiljeni profesor pun pameti razasipa mozak sačmaricom

mislio ga malo proluftati pa jednim zrncem  položi ispit kod  najstarijeg đavla

Continue reading NI U TRI BOGA MATERINA-NIČEG NEMA