Tko mi je pojeo vedre, dječje oči
.
razgali li dušu vidom nevinosti
.
plače li il zbunjen pohote broji
.
ionako svijet tumara bez čula
.
i ikone zidne u vrtlogu melje
.
mlitavim osjetilima zakoni se strepe
.
krepost ili ludost za lijeka si svejedno
.
vlažnim srcem ne primiči se iskri
.
sad promuklost o osrednjosti zadnjim dahom pjeva
.
toliko nekulture sred kulture ima
.
čovjekoludost je bit crtačem boga
.
a bogomudrolija raznobojna koža
.
tako mi kokodače glas noći
.
Jedni te omame drugi te bude
.
slutiš li ti svijete kako sitan jesi
.
usne su se izgrizle od pohlepne misli
.
ne razumijem ni govornike na jeziku svome
.
šaptači me huškaju,slušaj jezik tijela
.
još najgrublje se laže baršunasta koža
.
plavi li ti krv muzo stvaratelja
.
čim zadojiš raskoš ti purpurni plaštu
.
nazdravlje budalo što pred strahom stradaš
.
u svežnju odnesi sve vrline svoje
.
osrednjost te tvoja prosjaštvom isplati
.
dok promatramo propast daj mi crtež boga
.
promuklim ću glasom još jednom da pitam
.
tko mi pojeo vedre, dječje oči.?

Sanja Ćurković Grebenar