Tko mi je pojeo vedre, dječje oči
.
razgali li dušu vidom nevinosti
.
plače li il zbunjen pohote broji
.
ionako svijet tumara bez čula
.
i ikone zidne u vrtlogu melje
.
mlitavim osjetilima zakoni se strepe
.
krepost ili ludost za lijeka si svejedno
.
vlažnim srcem ne primiči se iskri
.
sad promuklost o osrednjosti zadnjim dahom pjeva
.
toliko nekulture sred kulture ima
.
čovjekoludost je bit crtačem boga
.
a bogomudrolija raznobojna koža
.
tako mi kokodače glas noći
.
Jedni te omame drugi te bude Continue reading Tko mi pojeo vedre dječje oči? →

Sunce si moje dragana
to znaš
samo ja nisam moj
zalud se sklanjaš
dok ti bacam
fino spremljeni
doručak u lice
tko te tjerao da mi spremiš
i serviraš meko,toplo jelo
znaš li ti  poremećena ženo
da vojnici jedu tvrde
zahrđale konzerve…
Continue reading To đavo podiže zastave →

Možda bi se tražio kud i kamo na ovom svijetu

da nisam viđao novorođene kako u inkubatoru žaluju

zbog strašila izvan ušuškanja

Tražio bi se i u tri boga materina kad bi znao koji je original

koji bradu pušta da bi se otpadnici mogli držat za tu presvetu dlaku

mozda bi jurišao za sveznanjem pečatnim da nisam naslutio

scenu kako omiljeni profesor pun pameti razasipa mozak sačmaricom

mislio ga malo proluftati pa jednim zrncem  položi ispit kod  najstarijeg đavla

Continue reading NI U TRI BOGA MATERINA-NIČEG NEMA →