Jesi li noćas sama ..i grliš jastuk od bola ?..
Koliko ti fali, dok kiša rominja,
da ispred kamina, svoj obraz mi smjestiš u dlan ?..
Koliko pitanja si mi noćas spremila ?..
Imaš li tugu u očima .. što te samu čeka počinak ?..
Poželiš li vidjeti, naš poluosvijetljen odraz na prozorskom staklu ..
kada ti moja ruka zasmeta na boku, dok spavaćicu oblačiš ?..
Mičeš li kosu, i nagneš li glavu u lijevo,
zamislivši da ti spuštam usne na vrat ?..
Samo mi reci ..
Dali ti falim noćas ?..
Priđi malo bliže
divlja ptico
dolutala iz oluje
umiri razularenu maštu stranca…
Osluškujem svog starog demona
meškolji se prkosno
dok nevidljivu mrežu
plete oko vaših kukova…
Damo…bezobrazno ste lijepi
dok zasljepljujete
erotičnom draži u očima…
Preusmjeren pogled
ignoriraj stranca
perfektna predigra…Konobar molim
Chardonnay i kraljica mašte se vratila…
sad je
mala bludnica
što baca šešir dame
ispod kreveta,moli da
kroz bunar njenog pupka
probudim prostakušu
koju je začahurila u sebi…
Zapovijeda erotična draž u njenim očima
damski grubo-perfektna predigra…
Sanja Ćurković Grebenar
Ne bih rekao da sam za ovog čemera
srećom sam samo gost i neću,neću dugo
nagleda se svijetine čiste u prljavštini
prljave u čistoći
po potrebi su pobožni
ljupki u gestu nemoći
Zar niste već načuli “čovjek je čovjeku stid”
Samo gostujem u lakiranoj stvarnosti
tako neću uzet ništa za zlo
ipak
sliku jednu gladomornu psujem
iz palete smrti i ništavila
upravo tako se Ravnodušnost crta
u prvom potezu rekoše hodajućim kostima
” Lažete da ste gladni,kriza je tek kad budete jeli svoju djecu”
I jedoše
Krenuše od najupalijih obraza mali lutaka
od gazelskog krika prsnu zaleđeno mlijeko dojkinja
u gladnoj gladi čeda čarna su ukusna…
A sad
ne mogu o tom kako spremaše zimnicu
nisam ja za ovog čemera
srećom sam samo gost
i već izjede me stid
prestade i žar pogrdna cerekanja
iza ovakvog čovjekova obroka
grka je grka i jagoda crvena
Sanja Ćurković Grebenar
David Milutinović
Tražih grijeh
nađoh i dotakoh vatru.
Željeh let
potonuh i dotakoh dno.
Htjedoh smijeh
osjetih da mrem.
Griješih Letjeh
Smijah se
snom
Javom dotakoh vatre dno
i umrijeh
Iz pepela nikoh
topao mirisan čist
Da osvjedočim s(v)e
prohodah
skupilo se kuče uz mače
a pacovče pobjeglo
skupilo se u meni
dat’ će Bog dat’ će
i vidi čovjeka za njima
bježi glavom bez obzira
nazire se
nazire
rascijep
i bezdan u nama
govorili su
govorili su mi
govorio sam
govorim
govorit će
neko nekad i sasluša
na poslušnost zaboravi
navlakuša vjeruj
navlačili su
navlačili
nahladu na se
nema znoja koji skida
bolesti koja nije bolest
kutarisat se ne možeš
upit’o bi i hećima
al’ papir ti fali
kljuse jedno
magarčino
sagori požude svoje
i sanjarenja u sebi
zaduži
oduži
produži oduživanje
prolongiraj zdrav razum
iz dana u dan
plitak si
koliko džep ti je dubok
a ti bi da sanjaš
pa sanjaj
dok su rate na vrijeme
ti možeš da sanjaš
kada kasne
jasne ti sankcije uvodimo
potpiši
…da pročitam…
al’ ti bi da sanjaš
upri
stisni
da ostane
pa da pečat legne
snovi se ne čitaju
živiš ih
i otplaćuješ
…
vidi
mi smo ti ko ova šaka stisnuta
što čuva stisnuto
…a šta mi to čuvamo…
a šta šaka čuva
…pa ništa dok ne staviš…prazna…
pa ništa
vazduh
oni nama maglu stavljaju
a mi na maglu ko muha na paučinu
jauči sine
nauči da jaučeš i djecu svoju
i tata ti je jaukao
sve dok on nema
tebi je dobro
nemoj da brineš
kad se on dokopa
već ćeš da ga stigneš
gađaj ga kletvom
ako ne umiješ ništa drugo
tvoje je da sanjaš
prije tebe
njegovo nije da živi san
prije tebe
…
mi leševe nećemo da skupljamo
ta nismo ih mi pobili
lijepo neka oni što kišu
prizvaše
leš pod ruku
i u svoju avliju
naše su uvijek bile čiste
a tradicija mora da se poštuje
pa to je sveto obećanje
komšije
naše presveto obećanje
pradjedovima i junacima
ilovača njihova tijela su
a mi ilovaču na kuće bacamo
oni žive u nama
iako ih nikad vidjeli nismo
naše babe pričale su da
kraj Crvenke potoka
i sad se mogu poznat tragovi im
ovo su oni sanjali
djedovi naši ostvarili
a mi čuvamo
i dobro nam je
nije naše da se žalimo
ni da se pitamo
valjalo je njima
pa što ne bi i nama
metar sa metar dosta
samo mi leševe nećemo da skupljamo
krava nije naša
a smrad će već da se podnese
.
..
…
nazire se nazire
rasijep i bezdan u nama
navukle se nahlade
i odmakle u um
sutra nam je stanje otvorene šake
na ruke trake, moliću
odriču se snova
pa nek se zna ko je ko
mače i kuče
svi u svoje krajeve
pacovče u rupu pobjeglo
pod zemljom je ipak najbolje
reče čovjek
i ubi se…
Tekst: Ishak Kuljančić
Interpretacija: Anel Herzog Sivrija
Pozadinska muzika: Undergorund tango – Goran Bregović
Posljednja pjesma
Danima kanim posljednju pjesmu ispisati
Ne samo posljednju tebi
Nego posljednju i sebi
I svima onima u meni
Opjevavati se može samo
Kada te pjesmom hrane i poje
Nadom kada odišu i tebe namirišu
Tada pjesma koja se piše
Sobom zamjenjuje vrijeme
Čuo sam jednom pjesnika kako govori:
„Na svijetu smo sami i ničiji”
Tada sam to strahom doživio
A sada jadom
Što ne mogu da se dam
Jer jača je ta želja da pripadam
Od slobode koju dobijam.
Sloboda je meni okov i
Neusmjerenost je moja pokora
Posljednju pjesmu pišem evo
Posljednja
Što je ključ
Koji zatvara i otvara jedno vrijeme
A svaku drugu kada bi napisao
Bila bi predmet koji
Skrnavi okna vremena
Koje zaključih i zaključah pjesmom
Čuo sam mudraca kad veli:
„Čuvaj pripadnost u sebi
Ne doživljava se često
Obično samo jednom
A svaki slijedeći put je samo
Imaginarna slika prvog
I svaki put je blijeđa i bezbojnija
Pa do sivila tako”
Zato neću prve pjesme i prvu pripadnost
Prebajati i osivljivati
Prepjevavanjem nečega
Što je od mene otpjevano već
Ti si rodila pjesnika u meni
Tebi i pripada
A večeras je jasno da si ga odbacila
U polovno
Gdje su klovnovi iz ljubavnih tragedija
Što sada sirovost prodaju za zvanje i ime.
Likovi abortirane dece
koju viđam u oblinama tvojih kolena
shvatam kao još jednu u nizu
kaznu velikog tvorca
kao i ludilo materi moje
s kojim sam kažnjavan iznova
do osude da se patim sa svojom paranojom
do trenutka u kom me nema.
Ni košulja na predmetu
seksualne mi fantazije
nije dovoljno ludačka
da bih je prihvatio kao
ogledalo svojih potreba
i bar na tren ugrabio
svrhu životarenja.
Te pruge staklaste strukture
osećam kao bodeže u očima
svih neprespavanih noći
i nasleđenih mana na zlatnom tanjiru.
Grob moj nasušni daj mi danas
i ne traži uzrok posledicama
u poplavljenim kadama uživanja
kao što ni ja ne želim uznemiriti
neopozivost koraka naših.
David Milutinović
Jutro je…nisu sva ista
neka su pakosnija od ostalih
neka su jednostavno nove,izmišljene boje
volio bih kad bi neki ljudi mogli
na neki uljudniji način da me upitaju dal mi nedostaju
umjesto tog zvuče kao zlostavljano dijete
udaraju sladunjavo il suviše gorko,između nema
Možda sam trebao da naučim da se divim ljudima
bilo bi mi lakše…trebao bi trenirati Krasno,krasno,pa vi ste krasni
divno,divno,pa vi ste divni…
Poznajem iste što tko zna koliko puta izgovore isto
nikad im se ništa divna ni krasna dogodilo nije
dal je dovoljno diviti se ili je dosta biti ravnodušan na sranje
znam samo da ni inspiracija nije laka roba
nekada se jedva tegli,nekada je đavolski dvolična
nekada jednostavno prešućuje i tjera me da je uhvatim za vrat
nekad je eto samo imaš,da bih napisao Ništa
i ne znam dal je moguće da u ovom životu preskočim ljeto s anomalijama
malo mi prve navedene mane,još ću zbog reterdiranih ciklona postati čangrizav
Svijet se razjebao zbog žurbe da mu što pre iziđe rok trajanja
siguran da je Bog balkanac i da će mu prekucati rok
kao da je svevišnji željan trule robe i do te mjere mudar
svijetu je sad solit rane žive i učit sve ispočetka
a ja nikad ,baš nikad izreć neću
da mi nedostaju zlostavljana djeca
koja izreknu divno i grozno istim tonom
naći ću svoj način da im dokažem da su suvišni
u ovom sasvim mutavom jutru…
Nek ide razjebani svijet ispočetka
ja ću opet s naopake strane kako se i polazi
bar znat ću da sam prestupnik kad budem odlazio…
Sanja Ćurković Grebenar
Na koži mekoj poput pera s krila anđela
Ispisan je jedan stih zaboravljenog pjesnika
Kletva starog plemena
Zaštita od ukletih prstiju kradljivca tuđih dodira
Paukova mreža sljepila na oku bludničkog srca
Skrila je sjenom tajnu pisaanuu
Otrivenu nakon vijekova
Da me zavara i postanem meta
Svezan u neraskidive lance kletve
I duševnih okova
Cijeli vijek tražim pomoć u zapisima lažnim,
da skinem kletvu mračnih grijehova
Prošao je vijek traganja
i proći će možda još dva
Do novog ukazivanja stiha
I oslobođenja
