Bio bi patološki lažov kad bi počeo
pjesmu o boji njenih očiju
ne pamtim ni jedne oči koji su me omađijale
šta pamtit može ljubav slijepa
što sjeta slagat može ni olovka zapisat ne stiže
Naučio sam da se na ovom samo sedam dana stvaranu svijetu
mogu zapamtiti samo velike oči žrtve
od ta dva klupka zaborava nema
meni su se urezale samo jedne,starice koja mi umiraše na rukama
inače sive,sitne ,ustadoše nekud ko dva univerzuma što siju silu
od koje te uhvati vrtoglavica iako si imun na umiranje
velika je žalost kad znaš da si mrtvom zadnja zemljana slika
gledala je kroz mene u plafon i tvrdila da gleda krista
od tog se moraš znati oporaviti bez normabela
samo takve oči se razapnu u vaše kao mrena
Nismo savršenstvo kom težimo biti
Nit je Bog mogao stvoriti savršen svijet u sedam dana
sve je to mašta patoloških lažova
iz istog razloga nam i nije da budemo duga vijeka
inače bi otkrili sve božije greške
uzme nam dah kad smo blizu mudrosti
skriva svoje nedostatke dokazom da nismo dugoviti
kako bi i pustio da ga ocinkaju pastiri i stada
nego znas sta nesavršeni bože
ovo ti moram reći,a ti po svom kazni
nisi ni ti usklađen baš
ali
Pametan si ti da bi s nama plako…
Sanja Ćurković Grebenar
