U Danu kada nebesa i Zemlja iscijede sve svoje kapi, a istine budu sabrane u jedno, znat' će se ko je u pravu a ko nije. A većeg tereta od riječi nema, rekoh.

Moja je volja izgubila volju za voljom. Uguši me oronulost naroda, obješene im kože, a na licu ni traga istine. Riječi su im izgubile nit, otrgle se, pa gospodare po svom nahođenju. Jezik ko jezik, radi što mu se kaže, a žudnja za još govori. Moja je volja pronašla način, način mi je pronašao zapregu, a zaprega ugleda prepreku…i osta ukopana na mjestu. Mene zakopa. Takav i danas stojim. Zakopan. Između. Kada me zakopaše ja sam ukopao sve oko sebe. Neko mora plaćati učinjeno. A sebe sam već dao. Progovorio sam. Zato i jesam zakopan. Mogu pretrčati uzduž i poprijeko ovaj tor, i misliti o slobodi, ali tor je uvijek tor, a u toru uvijek ovce. Ako sam danas trčao i sutra ću trčati, a ništa bliži neću biti čovjeku. U toru je i crna ovca bijela kada šuti.

Progovorio sam i rekao istinu. I zato sam ovdje. Nisam je mogao platiti, jer…uz život istina je najskuplja. Toliko je skupa da je rijetko ko sebi može priuštiti. Vremenom otupiš, i naučiš da šutiš. Prvo zatvoriš oči, zanemariš…jednostavno prođeš, ne tiče te se, nije tvoje da se miješaš. Drugi put se i ne okreneš, ne tiče te se, prođeš. Poslije zatvoriš sebe, i prestaneš da prolaziš i zanemaruješ, ne obazireš se. Postalo je normalno. Kada te pitaju, i kada moraš da govoriš…laži. Jeftinije je i korisnije po tebe.

Jer kao što vidiš istina je skupa, a ja je sebi nisam mogao priuštiti. Zato sam ovdje. U trenutku kada sam trebao da oborim glavu i odobrim naslagane riječi iz tih poganih usta, progovorih. Rekao sam istinu i uskratio sebi pravo da doživim sutrašnji dan. Zato sam ovdje, zakopan. U toru, i crnji ne mogu biti. Ocrni me istina. Pa pišem. Nema većeg tereta od riječi, a ti dok čitaš ovo vidi kako ćeš svoj da nosiš. Natovarit će na tebe i ono što nije tvoje. U riječi od riječi, prenesena riječ najteža je. Kad te natovare takvom, ti zadrži za sebe, jer u riječi od riječi, tuđa sa tvog jezika najgora je. Uho je varljivo, i čuje što misli a ne što treba. I istina u toru ništa drugo do najveće laži nije. Kad svaka riječ svom jeziku je istina, i ima svoje pute. U Danu kada nebesa i Zemlja iscijede sve svoje kapi, a istine budu sabrane u jedno, znat’ će se ko je u pravu a ko nije. A većeg tereta od riječi nema, rekoh.

Ti koji protcitas moj kam mozda si hodio do zviezda. I vratio se jer tami neima nista do ponovo ti sam. Clovek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono tsto nije tcuo, okusti ono tsto nije otkusio, bit tami gdi nie bio, al uvijek i svagdi samo sebe moze najti ili ne najti.

SLIČNI ČLANCI

0 542

0 734

4 KOMENTARI

    • Istina je skupa, a riječi su teške 🙂 Ne znam, po meni je danas strah pojeftinio kad se svako boji svega. Ogromna je ponuda, a i potraznja za njim. Strah je potreban za izgovore. Najviše se čovjek boji mišljenja drugog čovjeka. Moglo bi se ovako do sutra 🙂 Hvala za čitanje 😉

      Prijavi komentar

Ostavi odgovor