Pogled iz kabura
Svaki ovaj grumen zemlje nekada je bio meso,
svaka kap vode bila je krv,
a svaka stijena bila je kost.

A ti se zapitaj,
Da li ćeš, u kaburu, mrtav zadrhtati ?,
Kada čuješ kako koraci
iznad tebe postaju sve tiši
Kada svi okrenu leđa,
i samoga te ostave.

Hoćeš li i tada zažaliti zbog kamena,
Pedlja zemlje ili kapi vode ?,
zbog kojih si ti bratu okretao leđa.

Odazivam se na Ishak Kuljančić. I iako sebi počesto nađem neko novo ime koje bih da nosim, ipak Ishak mi najbolje pristaje. S truge strane imam najvise nadimaka od svih ljudi koje poznajem i koje ne poznajem a čuo sam za njih. Tako sam kada sam za sebe čuo počeo da sakupljam nadimke, pa čak iako su neki atributivni, ne odbacijem ni jedan. Sklapam tvrđavu od njih. Sam sebe nazivam Legal. To je prijevod moga imena, i ustvari je moje drugo ja, koje me upoznaje sa mnom samim, i moj učitelj uz koga zrijem. Sve što pišem je Legalovo obraćanje meni ili nekome. Ljepše mi zvuči tako nego da kažem da sam sebi govorim. Pišem dok zrijem. Prve promisli o nečemu bilježim, jer to za mene ima čar, tek samo po nekada se osvćem na nešto što sam već izustio. Riječi prvi put rečene imaju magiju i predanost govorniku, ja volim da mi se predaju ili mi služe. Rođen sam 23. Novembra 1987 godine u Vlasenici. Nadomak Vlasenice živim, van dometa svijeta, iz jedinog razloga: što van mene, ili van čovjeka nije išta moj interes. Bar sada. Ne žalim se na svijet, samo sa ove distance ja svijet mogu da vidim i osjećam onako kako bih želio da jeste. Ili možda je stvarno onakav kako ga vidim, a među ljudima manje ga osjetim. Kad svijet sazrije u meni tada ću mu se dati. Do tada će da me čuvaju Dijački damrovi, u svojim hartijama i kamenu.

SLIČNI ČLANCI

2 KOMENTARI

  1. Reče jednom neki bogumil nekad da i u “smerti moreš još sto puta umrjet” 🙂 pa sad hoćel ti bit široko dok ležiš il usko, do te međe je garant 😉 Odlična prijatelju 🙂

    Prijavi komentar

Ostavi odgovor