Dođe mi taj čas,
Kada je uplašim praznine u zraku,
I pogleda dušmanskih očiju;
Zaprijete da me progutaju,
I odvedu u misao besmisla.
Panično se okrenem u drugu stranu,
Kao da mi taj trzaj straha probudi um.
Jasno razmišljam,
Ali sve slike i boje,
Vidim samo kao kroz san,
I nigdje ne vidim svoj trag.