u meni je ništa
a i sam sam takav
ništa
niko
prazan
praznine ne poznaju nadanja
a pusta srca sama su
život je lijep
ali svijet je usrano mjesto
i stradanja tog svijeta
obilježe život
rođen sam tako
često bih se prije
pitao zašto
sad mi je svejedno
ostavljen sam pred vratima
u tuđoj zemlji
na tuđem pragu
tuđe grudi odhranile me
tuđe ruke milovale
majčine nikad
ne poznajem je a htio bih
ne zna me
ne želi ni da zna
rekoh li da je svijet usran
ali život je lijep
pa makar i tmuran
crn kao čađ lijep je
živ si zar ne!?
dobio sam pismo od prijatelja
Francuz
muž od jedne prijateljice
želja mu je da ne odustanem
da pronađem sebe
mir
nalete tako raskrsnice
u životu i kaže iste
one životne
mudre
ponovljene
da sve je to rat
samo trebamo biti dobri vojnici
želimo li pobijediti
najljućeg nam neprijatelja
sebe
ali mjera nije svakom ista
mjera strpljenja
odgovorio sam
razumijem ja njega
što želi reći
samo vojniku je potrebno
oružje u ratu
a meni treba neko da
riječi podijelimo
smiju mi se i ja se smiješim
ismijavaju me a ja im se smijem
oni pogrdno a ja iskreno
podcijenjuju misle bolji su
a nek misle imaju pravo misliti
sude
osuđuju
a On će njima pa i meni
nekad sam pri kraju one mjere
samo zbog pogleda
u tramvaju najčešće
na ulici ne obraćam pažnju
bar ne toliko
sjevne mi misao
da sve to okončam
i njih i sebe
sam sam Herzo
preokrene i mene
nemam se kome nadati
htio bih ženu
vjernu
da plešemo zajedno
motiv da nastavim dalje
dok me ralje ovog usranog svijeta
nisu progutale
drugih želja nemam
kad bi htjela
ali neće
a spreman sam je učiniti sretnom
samo za nju duboko
pod ključ sam stavio
planine ljubavi
stražario 24 sata
i ne dam ih nikom
i meni su uvijek
pred nosom vratima lupali
ali eto njoj bih dao
sve te godine straže i čuvanja
samo da kaže da hoće
ali neće
sam sam Herzo
otkad znam za sebe
jeco sam od prvog dana
postojanja
go i gladan
jadan u očima drugih
a nikad ruke pružio nisam
da milostinju mi udijele
niti sam oštetio nekoga
uzevši njegovo
moje nije i gotovo
a volim da plešem
opušta me
od toga i živim
manje više zaradi se
kako kad uglavnom dovoljno
divim se ljudima
sa unaprijed programiranim danom
ja ne bih mog’o
ubilo bi me ono ustajalo
svakodnevno
zato putujem
nemam auto nemam za kartu
ali s ovim palcem kad ti kažem
obišao sam po’ Europe
i tamo plešem
za sebe
uvijek za sebe
svijet je svugdje usran
ali zato život je lijep
živ si zar ne?!
ne postoji malen čovjek Herzo
samo srca velika
ogromna od ljubavi
ili prevelika od gnjeva
biraj…