· Jedna od mojih meni najdražih pjesama, koja je ispisana u vrijeme kada sam naglo počeo da zrijem u poetskom izražaju.

Kao san u zoru,
Kao barka na olujnom moru,
Kao jagnje u vučijem oku
U zamku vodim sopstvenu slobodu.

Kojim putem,
Znakom slutnje,
Da pogledam pa da krenem,
Da u trenu ne posumnjam
U slobodu svoga htjenja.

Kao let na vjetru,
Kao spjev djetetu,
Kao radost kao mladost
Sa svakim korakom
Tren je kraći.

Kao list na klici,
Kao ptica na žici,
Kao papirni znaj na uzici
Za putanju svoju vezan (slabašno).

Umjesto sjene
Saputnik sumnja,
Koračamo stazom prosutog trnja,
Gdje drevna mudrost ne pokaza
Ni cilja niti znaka.

3. Juni 2011

Ishak Kuljančić