Možda bi se tražio kud i kamo na ovom svijetu
da nisam viđao novorođene kako u inkubatoru žaluju
zbog strašila izvan ušuškanja
Tražio bi se i u tri boga materina kad bi znao koji je original
koji bradu pušta da bi se otpadnici mogli držat za tu presvetu dlaku
mozda bi jurišao za sveznanjem pečatnim da nisam naslutio
scenu kako omiljeni profesor pun pameti razasipa mozak sačmaricom
mislio ga malo proluftati pa jednim zrncem položi ispit kod najstarijeg đavla
Tražio bi ljubav po čudnim mjestima i pećinama
kad bi se nadao da tamo ćući budala mog srca s toljagom i kosom do gležnja
da nisam uskoro uočio da taj organ služi samo da što prije odorlja tempirano
i tu za ostajanje bez daha nema respiratora koji će te održavat takvog mutavog zbog pećinske strasti
Tražio bi još do danas odobrenja i razumnosti krvnog mi tima ili bar krznata ljubimca
al svak se o sebi zabavio i spasa im nema
Još sasvim nezreo i mliječnim očima ugleda želju za smrti u staklenu oku plišanog majmuna
i volješmo se svih idući noći,imao sam samo njega da strahujemo od dugonoga divovskog svijeta
volio je i on mene svakom pjegicom na plastičnom obrazu
baš onako kako teparoši tvrde da se voli srcem i svom im dušom njihovom,svi tvrde da imaju veličinu x ,pa stotine elova
Još nam nisu dokazali tu srčevitost…obojica još jecamo od jedne im zrake tog organa srljevitog
Tražio bi se u misnim slavljima al rano vidje kako se tijelo kristovo ispeče u tosteru od brašna i vode
kalež se podiže kao kulturana predigra, da lokalni pop šljokne koji promil za radnog vremena
teško je čist lagati svjetini u oči,ipak mora sačekat da prokaratur isprosi pobir
zato se proka bira pod copav,škiljav il udaren većom lopatom u periferni živac
Tražio bi još i genijalca da nisam shvatio da se najveći genije rodi,okrene oko sebe i odma umre
džaba mi potrage
Nešto se najbolje nađe u sebi,ima nas više i nema dosadi radosti
tu naistrag nema ničega i kad se svi skupimo,tako mogu skrušeno da ubijem svakog
tko me pokuša dozvati meni ili sebi
volim taj nenadjebivo rahli madrac samokontrole,najbolje mi poravna kičmu i razbudi misao
tu ušuškan u plišani oblak u kom nema poruge ni hvalospjeva
nit žudnje nit žudim da me željomat vreba
nit bi dao da se pokorim zbog mrvice gladi u mojim i majmunovim očima
pustim nam bluz i proročki testiramo smrdljive zore
kako naivno upadaju u zamku svog vlastitog roda tamnetila
Po nama ti svijet ustaje samo kako bi se što prije utješio svemogućom misli o presvetom suicidu
i tako utješen pokušavao natašte sve ispočetka, a onda svakim gutljajem puknute zore sam sebe proklinje zbog mračne misli
i strah ga ošamari Budalo kakva ti je to danas tema
još im alarm najavi bezdan dok nestaje pljuvačke a grkljan nema snage da zaustavi
trpanje knedle na knedlu…zbog toga nečujni umiru od traženja po moralnom bunaru samoudavljenja…
Spasa im nema ni u tri boga materina
moj majmun se zagrcnu od smijeha
i vrišti A bože boga ti budala oko nas talentirani propaliteta…
Sanja Ćurković Grebanar